Posljednja u redu za sreću stojim ja.

Welcome. :) Enjoy. ^^

10.05.2011.

Nešto na brzinu. xD

Ponekad se čak zapitam, zašto to sve sebi dopuštam, zašto se nerviram, i živim nekako drugačije, u nekom drugom svijetu. Odmičem od stvarnosti i stvaram taj neki svoj izmišljeni svijet, gdje mogu otići kad god to želim. Tamo, sve je po mom, kiše su tu samo za inspiraciju, a sunce se vječno zadržava na nebu tog mog izmišljenog svijeta. Ponekad si i ti tu, ali tada je tmurno, i na sve načine pokušavam da te izbacim, ali na uspijevam, onda odustanem, i ja izadjem.. Ali još uvijek letim nebu pod oblake, i pitam se zašto su svi tako ozbiljni, opsjednuti nebitnim stavirma umjesto da uživaju.. ali opak uvijek vratim se u taj, tmuran svijet, gdje samo oni posebni mogu biti smatrani osobama, oni meni najdraži/e. Al' akd sve gledaš sa svjetlije strane, živimo da osjetimo tu slast, uživamo, i moramo nekad i patit'. Al' sve se vraća, sve se plaća. Uvijek na kraju. :r

05.05.2011.

Šlj. xD

Ponovo, na toj istoj 'mrtvoj' tački stojim. Ne znam više ni gdje, ni kako, ni šta ? Da, ti si kriv. Kriv si jer sam opsjednuta tobom, ovisna o tvom pogledu. A zašto ?

Ali ne, ipak nisi ti kriv.

Kriva sam ja, što sam te zavoljela, znajući da od toga nema ništa.

To što te volim, nije tvoja briga. Zapravo tebi je svejedno. Ali ne, ne želim više. Što je previše, previše je. Ti si razlog mojoj tugi, ali ne, ne krivim te. Ali ne, nisma slomljena, samo sada nakon godinu dana mislim da sam spremna da se predam. Predam, jer ta bitka me ne vodi nigdje. Samo sebi činim loše, uništava, se iznutra, jer srcu si sve draži..

Ne želim više, dosta je. Mada bih mnogo toga dala za tvoj pogled koji inače poklanjaš NJOJ. Valjda dođe nekad i mojih 5 minuta sa nekim.. Ali ti ćeš zauvijek ostati onaj trn u srcu. Uvijek ćeš biti tu, biti moj otrov.

To što te volim - nije tvoj problem. Moj je, sam sam kriva što sam te zavoljela, što sam se zaljubila u tvoje zelene oči. Mrzim taj osjećaj, osjećaj kada sam u tvojo blizini - jednostavno poludim. Obuzme me brdo emocija. Ipak si to TI.

Voljela bihda samo na trenutak mogu da izađem iz ove kože i ostavim ovo ludo srce. Jedini ne krivim te ni za jednu suzu, ni za jedan lom mog srca ; krivim sebe.Uvijek sam uživala u onim bezveznim trenutcima, koji mi sada mnogo znače.

Voljela bih da mogu živjeti bez srca, iščupala bih ga i dala ti. Da prebrojiš sitne lomove na njemu dok ga budeš držao u rukama. Odustajem, od tebe ; od osjećaja ; od svega vezanog za moju povremenu tugu. naročito TEBE. testirat' ću sebe da vidim koliko mogu bez tvog pogleda, da vidim da li mogu izdržati.

Ali TI ćeš uvijek izlaziti kao pobjednik, kao gepard nad plijenom. I za kraj mogu završiti na sličan način kako sam i počela , onako jednostavno, bezlično, ono bezvezno ali iskreno : VOLIM TE. Iako sam zbunjena, to je ipak jedina istina koju znam o tebi.

04.05.2011.

Take these broken wings I need your hands to come and heal me once again.

ON.  Oličenje savršenstva. Posebna osoba koja je u veoma čudnom trenutku ušla u moj život i zadržala se tu. Na prvi pogled nije se činio takvim. Štaviše bio je prava suprotnost toga. Dok vremenom dok sam ga upoznavala, shvatila sam koliko je zapravo savršen. Da čudne su bile te okolnosti pod kojima sam ga srela. Nikad ne bih ni pomislila da bih se mogla zaljubiti, ne u njega. :O

 

Kad se govori o manama, imao ih je ali ja nisam prava osoba koja bi mogla govoriti o tome.  Te sitne mane se i nisu primjećivale pored njegovih vrlina. Da imao ih je previše. I te 'mane' su se nekako uklapale u te vrline. Bio je kao iz bajke.  Jednako savršen kao oni prinčevi na bijelim konjima. A on?

 

Nit je bio princ nit' je težio tome. Bio je svoj. Njegove zelene oči su mi vječno bile u snovima. A zašto ? Zašto kad njega nije bilo briga ? Ali opet. Voljela sam ga, a volim ga i sada. Mada znam da nije suđeno, ne bih to mijenjala. Tako je kako je. Nije bitno što sam plakala. Bitno je što sam se radi njega smijala.  I da ponekad se zapitam kuda to sve vodi.  Nigdje.  Svi osjećaji isprepleteni u jednu nit ne služe trenutno ni za šta. Ali ipak postoji tračak nade, tračak nade da ću ga zaboraviti. Voljela bih spoznati taj osjećaj, nakon godinu dana.  Prije bi mi bilo krivo kad bi pričao sa nekom, a sada, već mi je svejedno. Sve polahko prestaje. Sve se veže u jednu nit. Jednu beskonačnu nit kojoj uzaludno tražim kraj.

 

Ali ipak postoji nešto što me usrećuje svaki dan. Spoznaja da ima prijateljice kojima sve mogu reć' koje će me saslzšati, savjetovati a ne samo klimati glavom, jer znaju da bi to moja sjena bolje mogla. 

Eh da, i one su savršene.  

 

I da da nema njih, tad ne bih imala ničega. Jer koji je fazon živjet ako nemaš kome povjerit svoje tajne, ili neke muke koje te muče, ali i saslušati i pomoći. Eh to je ljubav. | <3

03.05.2011.

Svaka riječ u mojoj glavi s'tvojim imenom se rimuje.

Da li se nekada zapitaš,

Da li te volim,

Da li po mojim snovima skitaš.

Da li za tebe uopšte postojim.

 

Da li u tvome srcu ima mjesta za mene

Možda onda kad nabolje krene

Da li si svjestan da za tebe živim

Da si JEDINI kome se divim.

 

Ponekad se zapitam da li vrijedi

Ali uvijek znam šta slijedi

Ti i ona, uzajamni pogledi, dodiri

Baš zbog tog u meni tuga se širi.

 

 

Tako blizu a tako da daleko

Za mene ćeš uvijek biti NEKO

Živim zbog osmijeha tvog

Iako ga većinom poklanjaš njoj.

 

Da li te voli to ne znam

Ali i da si s njom 'sve najbolje želim vam'

Takva sam oduvjek bila

Nit' đavo nit' dobra vila.

 

Moguće je da te volim

Da baš zbog tebe postojim

Ko sam ja da nagađam sve to

Da to je pravo pitanje – Ko sam ja ? Ko ?

 

 

Možda samo jedno zaljubljeno biće

Ono kome je dosta prazne priče

Sretna u duši, iako fali u srcu sreća

A vanjska sreća uvijek je veća.

 

Ne znam da li je moguće da te zauvjek volim

Da samo radi tebe živim i postojim

U životu mora biti nešto više od toga

Nećemo cijeli život biti uvjereni da nas je donijela roda.

Ono, ja pisala, nekaaaad daavno. :r

03.05.2011.

Prijateljstvo - jedna duša u dva tijela.

Anđeli postoje, ali pošto svi nemaju krila, ponekad ih zovemo prijatelji, a ti si jedan od njih.

Ako te netko pita od naše ljubavi što smo htjeli, ti im reci da smo bili najbolji prijatelji.

 Ako jednom budeš sam, ostavljen i slomljen životom, ako ti suze poteku niz lice, ali se u svemu razočaraš, uvijek ću biti uz tebe jer moje je ime PRIJATELJ.

Ako ti ikada gorko zaplače oko, ako te netko povrijedi duboko, ako ti ikad zadrhti duša, ako nema nikoga da te sluša, ako ikad vrisneš u snu, nazovi me i ja bit ću tu!

Ljubav je velika, ali prijateljstvo još veće.

Ljubavi dolaze i odlaze, a samo pravi prijatelji ostaju!

Ljudi se u životu slučajno sreću, a onda zajedno dijele sve, rijeka života ih odnese drugim ljudima, ali im srca zauvijek ostaju kraj pravih prijatelja!

Možda u životu krenem drugim putem, možda tamo nađem bolji život, ljubav, sreću, ali znam da tamo takvog prijatelja imati neću!

Nikoga ne možeš natjerati da te voli. Jedino što možeš činiti je da dopustiš biti voljen.

I nije najvažnije što imaš na putu života već koga imaš na putu života.

Nasmiješi se kad me vidiš, ostanimo prijatelji. Jer nitko ne zna što smo htjeli, jer nitko ne zna što smo bili...

Naše je prijateljstvo poput dvorca od pijeska: teško ga je izgraditi, lako uništiti, prekrasno obnoviti! 

Nekako mislim da ovo zaslužuje da bude moj prvi post. (A)

Posljednja u redu za sreću stojim ja.
<< 05/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

Amy Lee. <3
My Immortal

I'm so tired of being here, suppressed by all my childish fears
And if you have to leave, I wish that you would just leave
Your presence still lingers here and it won't leave me alone

These wounds won't seem to heal, this pain is just too real
There's just too much that time cannot erase

When you cried, I'd wipe away all of your tears
When you'd scream, I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have all of me

You used to captivate me by your resonating light
Now, I'm bound by the life you left behind
Your face it haunts my once pleasant dreams
Your voice it chased away all the sanity in me

These wounds won't seem to heal, this pain is just too real
There's just too much that time cannot erase

When you cried, I'd wipe away all of your tears
When you'd scream, I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have all of me

I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me, I've been alone all along

When you cried, I'd wipe away all of your tears
When you'd scream, I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have all of me, me, me

<3

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
2408

Powered by Blogger.ba